Home / Blog / Debarska ulica

Lekino brdo, ulica Debarska. Ulica je presečena na dva dela kućom nekog partizana koji ju je sazidao pedesetih godina prošlog veka. Od tada se u mom kraju na došljake gleda sa podozrenjem. Debarska ulica u kojoj živim tipičan je primer starog beogradskog sokaka. Udžerice sa malim dvorištima za rajski odmor primile su među svoje zidine stanare koji nikako ne umeju da se snađu u novo vreme.

Dušanovac, Lekino brdo, Neimar, Čubura, to su sestre ustalasanog beogradskog platoa koji se stekao oko hrama Svetog Save. Stare kuće, dobre komšije raspoložene za razgovor. Mislim da stari Beograd tako treba da izgleda. Avaj, došljaci preduzimači za male pare izmame od sirotinje njihovu dedovinu pa na njoj grade višespratnice koje se spremaju da prime nove stanovnike. Sa svakim sazidanim spratom atrofira moje sećanje na detinjstvo kada smo slobodno trčali po kraju. Moja Debarska je puna poznatih starosedelaca. Glumac Miodrag Miki Manojlović rođen je mom najbližem komšiluku; i dirigent Bojan Suđić ima kuću u donjem delu baš kao i klarinetista Đuka iz stare garde Beogradske Filharmonije. U blizini su i Branko Miličević - kockica i Vlado Georgiev. Oko Debarske se mogu čuti najraznovrsniji zvuci. Moja bivša studentkinja Jelena Kilibarda u Gospodara Vučića i dalje vredno vežba klavir, odnekuda se čuje zvuk trube koja svira Džez kao ali i trešteća narodna muzika. Svađa cigana, stari mirisi, bandere sa zaostalim posleratnim svetiljkama koje odbijaju da pregore. Društvo se i dalje skuplja kod fenjerskih stubova uz hladno pivce. Ovi naši novi nas gledaju u neverici. Pitaju se kako će se snaći sa takvim komšilukom?







4 Responses to “Debarska ulica”

A sto Debarska?
Po cemu tako nazvana?

Jelena | Aug 04 08 at 11:02 am

To je verovatno neka stara odluka iz vremena posle 2 svet. rata: da se ulice Lekinog brda nazovu po makedonskim gradovima i mestima…

Dejan Sinadinović | Aug 04 08 at 1:39 pm

Prosvetljenje crnog Behemotha iz Debarske ulice

(veza: tekst - “Čeda Jovanović je ružan, zao a pri tom je i indijanac! ”)

Dragi veliki (polu)brate,
Pre izvesnog vremena smo vodili za mene veoma dragocen razgovor, a vidim da i ti isto misliš, budući da su neki detalji te priče osvanuli na tvom blogu. No, dobro. Hvala ti što si obogatio moju prizemnu dušu svojim tekstom, mada si mi i u samom razgovoru puno pomogao jer si mi objasnio da je poštovani Čedomir Jovanović, za koga sam ja tvrdio da je ružan ko “grob”, ustvari jedan od najatraktivnijih Beogradjana i da ga puno beogradskih dama simpatiše, ne zbog bistre političke kampanje, nego zbog zapanjujuće dobrog izgleda! Ali, to nije bitno. Ono što sam shvatio u medjuvremenu, je da ja nisam slika i prilika 95% mladih, i da nisam izdanak najprizemnijeg srpskog kolektiva, s obzirom na to da u takvom okruženju ne živim (milslim najprizemnijem, ili možda grešim?). U proteklom periodu sam sa uspehom završio drugi razred gimazije, pa eto slučajno znam da napravim razliku izmedju Firence i Ljvova… i još ponečega. Iako sam, u našem razgovoru bio iskren, valjda me je poneo dečački ideal isterivanja pravde, shvatio sam da me ne zanima da budem heroj (mada mi se konstantno ugnjetavanje naše države i kockanje sa našim integritetom i dalje ne dopada). Nisam mogao a da ne primetim, kako sam u tvom tekstu, prikazan kao veoma uskouman momčić, iako sam, citiram tvoje reči “u suštini pitom i simpatično odan”… Ali, zaključak sam dobro shvatio, u pisanoj formi mi je bio jasniji… “dobro jutro Kolumbo”

Aleksandar Sinadinović

p.s: Širi dalje

Aleksandar doticni | Aug 07 08 at 9:22 am

ti si veliki car :)) a ja mislio da si ti to odavno pročitao! treba da ti kažem šta mislim o onim youtube snimcima koje si mi preporučio.

Dejan Sinadinović | Aug 07 08 at 9:26 am

Leave a Reply